Kada je krenulo nizbrdo?
2005. godine Mignon Francois je zajedno sa porodicom preselila u Nashville (SAD), gdje je njen tadašnji suprug trebao početi sa radom. Međutim, ubrzo nakon toga, on gubi radno mjesto što je porodicu dovelo na sami rub egzistencije.
Od ovoga momenta za majku sedmero djece, Mignon Francois, počinje prava borba.
Svakodnevni troškovi poput hrane i prijevoza postali su noćna mora . Čak im je i električna energija predstavljala luksuz. Preko dana Francois bi živjela bez električne energije kako bi djeca , kada se vrate kući, imala dovoljno energije u agregatu.
Često sam bila primorana kupovati vodu, jer je u kući nije bilo, kako bih napunila kadu i okupala djecu – istakla je Mignon Francois u intervjuu za jedan američki biznis portal.
Kako Mignon Francois pronalazi izlaz?
Iako niko u okolini nije znao u kojoj mjeri se Francois suočava sa nedostatkom prihoda, ono što je svima bilo poznato jeste to da je ona talentovana za pečenje kolača.
Jednog popodneva (2007. godine) dok je sjedila kod kuće bez osnovnih sredstava za život pokucao joj je na vrata komšija tražeći od nje narudžbu od 600 kolača po cijeni od jednog dolara.
U datom trenutku Francios nije mogla prihvatiti narudžbu jer nije imala novca da kupi sastojke za tako veliku količinu, ali se dogovorila sa komšijom da za početak ispeče samo 60 komada.
Kada sam zatvorila vrata rekla sam – Ozbiljno? Nudi mi se ova prilika u momentu kada u kući doslovno imam 5 dolara da nahranim djecu? – misleći da se neko poigrava s njom.
Ipak, stisnula je zube i otišla do obližnje prodavnice kako bi kupila potrebne sastojke sa posljednjih 5 dolara u budžetu.
Prozvodnja kolača počinje
Te večeri napravila je prvu narudžbu pretvarajući 5 dolara u 60 dolara. Zatim je vratila tih 5 dolara u budžet i nastavila peći.
Krajem 2008. godine sa svoje sedmero djece osnovala je vlastitu kompaniju. Kompaniju je nazvala The Cupcake Collection – pekara za kolače, rođendanske i svadbene torte. Danas ova kompanija ostvaruje milion dolara na godišnjem nivou. Međutim, na samom početku njezino putovanje nije bilo lako. Trebale su godine pametnih novčanih navika i rigoroznog budžetiranja da bi polako proširivala svoje poslovanje, od pečenja u vlastitoj kuhinji do vođenja carstva kolača širom zemlje.
Kako je Francois uspjela?
Koristila je vlastiti sistem koverti za raspoređivanje novca.
Budući da prihodi od pečenja kolača nisu podrazumijevali fiksnu platu, Francois nikada nije znala koliko će novca imati iz mjeseca u mjesec. Tako da nije sebi mogla priuštiti bankovni račun. Kao afro-amerikanka, također je osjećala da nema jednak tretman kada su u pitanju odnosi s bankarima.
Da sam imala novac u to vrijeme na bankovnom račun i da sam napravila grešku u visini samo jednog dolara, to bi dovelo do prekoračenja u banci, što bi me koštalo 30 dodatnih dolara. Znala sam da bi me to uvelo u začarani krug i usmjerilo na negativno poslovanje.
Stoga je implementirala svoj vlastiti sistem i počela dijeliti novac u koverte na osnovu potrebnih troškova.
Koristila je savjet Davea Ramseyja, u kojem prvo platite troškove smještaja, režije, prijevoz i hranu, prije nego što se pređete na ostale troškove.
Kada je prodavala svoje kolače, dobit i porez podijelila je u koverte. Uzela bi 20% i izdvojila za porez. Sav novac potrošen na zalihe uvijek se vraćao u kovertu za kupovinu sljedećeg kompleta zaliha.
Kasnije, kako je napredovala, nije htjela nikome dugovati novac, pa je radnicima isplaćivala plate sedmično. To joj je pomoglo da ostane na pravom putu sa svojim budžetom i troškovima.
Šta Francois radi danas?
Danas Francois pomaže drugima da postignu vlastite poduzetničke ciljeve radeći kao član uprave i mentorirajući u Pathways Women's Business Centerand Nashville Entrepreneur Center.
Njena kompanija financira stipendije na Državnom univerzitetu u Tennesseeju i surađuje s raznim organizacijama lokalne zajednice koje su fokusirane na obrazovanje i sigurnost hrane.