Na ideju da krene sa proizvodnjom i prodajom domaće tjestenine Andrea Blagojević iz Trebinja je došla spontano i ona se, bar za sada, pokazala kao pun pogodak. U njenoj porodici se uvijek jela domaća pasta koju je spremala njena majka, a kasnije i ona svojoj djeci.
“Nekako je spontano došla ta ideja da krenem sa proizvodnjom i prodajom. Suprug i roditelji su me podržali u tome i to mi je bio neki znak da treba pokušati. Moja mama je imala te stare mašine, međutim, oni su bile dotrajale. Tata je negdje na putovanju kupio mašinu za oblike koja je električna. Ona je stajala u ostavi, u vikendici, dvije ili tri godine, a ja nisam znala za nju. Kad smo sređivali taj prostor našla sam je, sama prevodila, probala i sad mi ona mnogo olakšava posao. Ne oduzima mnogo vremena kao ručne mašine. Možda sam zbog nje i rekla, hajde da pokušam. Dosta sam čitala i istraživala o tjestenini, počevši od istorije, nastanka pa sve do proizvodnje. Dosta vremena je trebalo i da se svaki ukus isproba i da se napravi odgovarajuće tijesto“, započinje priču naša sagovornica.
Svaki sastojak mora da bude svjež
Pravljenje tijesta nije toliko zahtjevan proces, priča Andrea, ali kad je riječ o sastojcima koji se dodaju, to nije slučaj. Da bi se dobio kvalitetan finalni proizvod mora se itekako voditi računa o svakom od njih.
“Svaki sastojak mora da bude svjež, da se cijede sokovi koji se momentalno stavljaju u tijesto. Jer svaki sastojak poslije kratkog vremena oksidiše i jako je bitno da se radi sve u tom momentu zbog kvaliteta. U tijesto se dodaju i jaja koja su domaća, a od ukusa imamo spanać, cveklu, šargarepu, bundevu, paradajz i mastilo sipe“, priča Andrea.
Sve paste su podjednako tražene, jedino ljudi imaju malu nesigurnost kad je u pitanju crna pasta. Kad je probaju, reakcije su fenomenalne.
“Oblike koje proizvodimo su spaghetti, spaghheti grossi, fettuccine, tagliatelle, pappardelle, penne i lasagna. Naravno može da se poruči i klasična pasta bez ukusa i bez jaja“, kaže Andrea.
Tjestenina ne sadrži konzervans, aditive, vještačke boje
Domaća pasta je dosta ukusnija, objašnjava. Ne sadži konzervans, aditive, vještačke boje, niti jedan loš sastojak. Samim tim je i lakša za varenje. Svježa pasta se čuva u frižideru i rok joj je 4 dana. Može da se zamrzne i do 3 mjeseca.
Kako je zaposlena, Andrea tjesteninu pravi u popodnevnim časovima, a naručuje se dan ranije, što zbog organizacije, što svježine proizvoda. Uglavnom sama sve sprema i trenutno nema pomoć u proizvodnji. Suprug pomogne kada se proizvodi pakuju i dostavljaju.
“U planu imam da ubacim još neke nove sastojke i da pokrenem proces sušenja paste za kupce koje više vole da je imaju uvijek u kući, a da nema ograničen rok trajanja“, kaže naša sagovornica.
Probudila svijest o zdravom načinu ishrane
Uglavnom je tjesteninu u početku pravila za prijatelje i poznanike. Onda su krenule preporuke, kupci su se javljali i preko društvenih mreža, na Facebook stranici La Mia Pasta, pa porudžbine stižu skoro svakodnevno.
“Čak me je ponekad malo strah da neću sve moći stizati. Ponekad se desi da dnevno imam i po pet porudžbina“, iskrena je Andrea.
Reakcije su pozitivne. Zanimljivo svima djeluje priča o domaćoj tjestenini, a najbitnija je, kaže, činjenica da je probudila svijest kod ljudi o vraćaju na zdrav način ishrane.
“Do kupaca dolazim preko preporuka, i društvenih mreža, marketing je jako bitan u ovom poslu i treba proizvod da se dobro predstavi da bi kupci znali šta je to što ja pravim. Imala sam sreću što moji kumovi rade taj dio posla u marketingu. Puno mi pomažu i beskrajno sam im zahvalna jer su mi olakšali taj dio posla kada u pitanju predstavljanje proizvoda koji je jako zahtjevan“, kaže Andrea.
______________